Starac

,,...Kad god ga ne onemogući ružno vrijeme, ili u stanu ne zadrže poslovi, pa se umori i izgubi volju, Valent se spusta na ulicu. Unaprijed zna da na ulici, u strci, među ljudima koji na starca ne obraćaju pažnju, neće doživjeti nista lijepo i izuzetno. Osim toga, njegova su mjerila drukčija i ne može ih primijeniti na ono sto se danas oko njega zbiva. Svjestan je da pripada proslosti koja je nekada bila budućnost. Ispunio ju je...
More Description

,,...Kad god ga ne onemogući ružno vrijeme, ili u stanu ne zadrže poslovi, pa se umori i izgubi volju, Valent se spusta na ulicu. Unaprijed zna da na ulici, u strci, među ljudima koji na starca ne obraćaju pažnju, neće doživjeti nista lijepo i izuzetno. Osim toga, njegova su mjerila drukčija i ne može ih primijeniti na ono sto se danas oko njega zbiva. Svjestan je da pripada proslosti koja je nekada bila budućnost. Ispunio ju je kako je najbolje znao i umio. Sada je prekasno žaliti i u mislima pretpostavljati drukčiji svrsetak.Na ulici koja ga ne opaža, bas kao da je svjetiljka ili kosarica za smeće, on promatra sto se zbiva u neposrednoj blizini. Gleda ljude razne dobi. Muskarce, žene, potomstvo. Rijetko se smiju. Napose ljudi srednjih godina nose pečat neke tuge i nezadovoljstva. Siva je boja njihovih lica i njihove odjeće. Ima vremena pa polagano i bez žurbe odijeva dobro usčuvano odijelo koje se čini, kao da je nepoderivo. Tajna je u tome sto ga čuva, drži na vjesalici i pohranjuje u ormar čim se svuče. Pa gdje bi ga izlizao kad lakat ne drži na stolu. Iako bi mogao izaći napolje u kosulji i vesti koju mu je splela jos pokojna Ema, daje prednost odijelu. Tako potrosi vise vremena na pripreme. Dodaje obavezno i kravatu koja ga stiti da nagli nasrtaj vjetra ne uđe kroz ovratnik i zapahne mu ovlas oznojena prsa. Pri kraju boravka na ulici često mu izbiju kapljice znoja. Tada se osjeća malaksalo, slabo..."